priče

Published on July 5th, 2009 | by maja šamarinac

0

Točka

točka,
samo jedna točka i ništa više.
centar samog sebe,
točka u velikoj točki.
početak točke u nekoj drugoj točki.
prostranstvo u samom postojanju,
koje i opet završava u točki.

kada udahnemo ulazimo u točku,
kada izdahnemo još više se sabijamo u nju.
pokušavamo izaći i uči ali prolaza nema
jer točka je jedinstvo postojanja,
postojanje samo, sve ono što imamo i sve ono
što mislimo da nemamo.
jer teško je nemati nešto što nikada nisi ni imao.

miris postojanja još uvijek nam ispunjava nosnice
pokazujući nam da život je tu željeli mi to ili ne,
pozivajući nas da se igramo i živimo,
u ovom ili nekom drugom postojanju, nije važno,
važna je igra i naše prihvaćanje radosti.
toliko važna, a toliko teška disciplina.

kada otvoriš oči misliš da vidiš,
kada ih zatvoriš želiš vidjeti,
zadovoljstvo nikada ne stavljaš na prvo mjesto
jer uvijek misliš da možeš bolje.
moći ćeš kada vidiš gdje si, a vidjet ćeš kada
povjeruješ tko si, a vjerovanje je nešto što si.

samo zavidan osmjeh misli da je potpun,
svaki ostali teži boljem.
kada shvatiš da granica nema i osmijeh
će dobiti svoju širinu, baš onu koja ne postoji.
neuhvatljivi dio misli krenut će svojom stazom,
dok ćeš ti pokušavati za njima.
kada shvatiš da idu u krug,
kada ih pričekaš,
shvatit ćeš što ti govore,
i postat će nevažne.

samo postojanje,
samo postojanje ovdje i sada,
samo njegovo shvaćanje,
dovest će sve odgovore pred tebe.
i vidjet ćeš točku.
onu istu koja je bila na početku,
onu istu iz koje se nikada niti pomaknuo nisi.

tada ćeš je vidjeti i poželjeti ostati.
baš kao i svaki put.
a točka će biti tu samo za tebe,
ti sam u sebi.


About the Author

Autorica i terapeutkinja sa zagrebačkom adresom, poznata kao "zapisničar" :) Magic Wood kartica, te knjiga "Jednostavnost života" i "Što je to ljubav?"



Back to Top ↑