priče

    Published on July 5th, 2009 | by maja šamarinac

    0

    Nebeski brod

    Kada bi gledali unutar vlastitih granica pogledom beskonačnosti ugledali bi sve ono što nas čini u svim postojanjima, od onog prvog do ovog zadnjeg, sve to skupilo bi se na jednu hrpu pokušavajući nam pokazati prostranstvo okruženo granicama koje su tu da naglase slobodu postojanja.

    Veselje koje dobijem pri pogledu na cvijet, šumu, na pticu u letu, oblak u prolazu, veselje koje osjetim dok slušam val koji udara o obalu, to veselje je ono što me čini. Od njega smo svi sazdani, od onog iskonskog veselja postojanja. Ali onda dopustimo životu da nas odveze nekim samo njemu znanim putovima u kojima izgubimo sebe, ono što smo bili dok smo došli. I dok se tražimo labirintima stvarnosti, dan po dan, misleći kako smo uvijek na pragu rješenja, život nam servira nova iznenađenja, i tako u krug.

    Pomislim kako bi bilo jednostavnije onda niti ne odlaziti od sebe, držati se sebe cijelo vrijeme, ne lutati, ne dopustiti životu da nas odvede, samo stajati i tako dočekati smrt. A onda kada dođemo „na onu stranu“ i kada nas onaj tamo život upita što smo naučili, možemo se pokušati prisjetiti „cjeloživotnog“ stajanja koje smo upravo sproveli. I onda ćemo ponovo, i ponovo i ponovo dolaziti, sve dok ne dođemo do toga da pristanemo da nas život povede za ruku pa da se izgubimo i nađemo i onda uživamo u sreći neke vrste pobjede, nad samim sobom, nad životom i preprekama. Ali koja je onda poanta svega, gdje je tu rješenje, gdje je smisao? Možda u tome da se pustimo i prepustimo, možda da shvatimo da su to igre koje smo sami stavili pred sebe da ih igramo … možda jednostavno da shvatimo da je igra tu željeli mi to ili ne i da je nama samo dana mogućnost da možemo u njoj uživati, ili ne, to je naša stvar.
    To bi značilo da ako sada odlučim da nastavljam igru i da ću biti sretna, to bi onda značilo da sam na najboljem mogućem putu? Vjerojatno – to mi govori moja unutrašnjost, željna opuštanja i prepuštanja. Slobodnog pada sa mogućnosti upravljanja, slobodnog pada kome je netko ugradio kormilo, a sastavljeno je od naših misli i osjećaja, od naših odluka i promišljanja.

    Stoga pristajem padati i upravljati pritom, pristajem se ukrcati na taj brod koji plovi zrakom i sa sobom nosi sve ono što je meni potrebno. Ponekad uplovivši u luku kako bi natovario nove namirnice sigurno plovi morima prostranstva, Svemirom samim, samnom za kormilom, snažnom i odlučnom da taj brod usmjerim točno tamo kuda on ide, točno tamo kamo je potrebno, sa smiješkom na licu.
    Zašto ne probati?


    About the Author

    Autorica i terapeutkinja poznata kao “zapisničar” :) Magic Wood kartica, knjiga “Jednostavnost života”, “Što je to ljubav?” i "Nebeski šapat - krugovi".



    Back to Top ↑
    • Prijava na mailing listu:

    • facebook