tekstovi

    Published on July 3rd, 2009 | by maja šamarinac

    0

    Nemojte gledati hranu, gledajte ljude…

    Već su davno prošla vremena kada nije postojao televizor i kada su se večeri provodile u slušanju priča starijih. Kada su djeca radila sama igračke i kada se riječ „trač“ nije poznavala kao nešto svakodnevno. Sve to pretvorilo se u današnji način druženja, u nešto što u puno slučajeva manje nalikuje na druženje, a više u društveni događaj na kojem se ocjenjuje hrana postavljena na stol i odjeća prisutnih (čast iznimkama).

    Nedavno sam imala priliku prisustvovati jednom takvom događaju. Na njemu se nije toliko gledalo na odjeću iako se i taj segment pomalo nazirao koliko na hranu na stolu. U trenutku kada mnogi na ovoj Planeti mole za koricu kruha i razmišljaju da li će imati za slijedeći obrok društvo za tim stolom imalo je za duplo više ljudi. I većini to nije bilo čudno. Dok je obilje hrane (pri tom većinom mesnate) pristizalo do njihovih tanjura jedina misao koja ih je zaokupljala bila je usmjerena na proračun da li je dobro pripremljena i na komentar kako će im kasnije vjerojatno biti zlo. Ali pohvale kuharu prštale su sa svih strana, jer bez obzira na sve od njega se očekivalo da im tako nešto ponudi, jer oni su tako nešto ponudili prošli put, a i idući će, samo zato da netko ne bi rekao da su ponudili manje od ostalih, kako bi bili sigurni da će hrane ostati, da netko slučajno ne ostane „gladan“… jer kako svi kažu „bolje da ostane nego da bude premalo“, pri tom zaboravljajući koliko je dovoljno za najest se i zaboravljajući da će i slijedeći put biti nesretni kada stanu na vagu.

    Od silnog usmjerenja na hranu zaboravili su gledati ljude, zaboravili su se okrenuti najbližoj osobi do sebe i iskreno je pitati „kako si“, a zatim saslušati, bez osude i prosuđivanja. Zaboravljajući da su na večeru došli zbog ljudi, a ne zbog hrane ili možda nisu, jer zapravo su došli zbog hrane.

    A naši stari, stariji članovi naših zajednica, oni isti koji su u prošlim vremenima pričali priče dok su ih svi gorljivo slušali, gdje su, što je s njima? U boljem slučaju zbrinuti su u nekom domu, nikome na teret, sretni kada ih za poneki vikend netko od obitelji posjeti. U lošijem slučaju žive sa ostatkom svoje porodice, vječno svakome na teret. Nezanimljivi u svojoj starosti jer ne znaju ono što se danas mora znati, što se nosi, što se jede, kako se oblači i u što treba vjerovati. Puni nekih savjeta koji svima oko njih idu na živce i užasno naporno dosadni u svojim potrebama. To su oni isti stariji članovi čije će mjesto zauzeti današnji mlađi koji će također biti užasno naporni i dosadni kada zbog brzine promjene ovog svijeta neće biti upućeni u najnovije vijesti.

    Čak i oni najmlađi članovi obitelji koji su nekada tako znatiželjno upijali riječi starijih i učili život kroz priče sada odrastaju pod utjecajem roditelja sa znanjem da „pusti baku/djeda, samo neka oni pričaju svoje, stari su ti oni, više ne znaju“. Nesvjesni da programiraju svoju djecu sa  točno onim riječima koja će njihova djeca jednog dana prenositi svojoj djeci.

    Ukoliko se stalno prilagođavate društvu, radeći ono što drugi rade onemogućujete si promjenu na bolje, samo ponavljate već iskrivljenu sliku iskrivljavajući je još jednom na novi način. Zapravo se igrate one stare igre „pokvarenog telefona“, jedino što je ovaj put ulog veći od samo pogreške krivo izgovorene riječi.
    Ali ukoliko netko krene ispravljati ovu nakrivljenu stvarnost postoji velika šansa da se i onaj slijedeći povede za njim, da se pozovu u naš život neke svježe promjene.

    Možda da za početak baš vi budete prvi koji nećete napraviti večeru koju vaše društvo očekuje nego ćete im ponuditi nešto novo. Ponudite im da dođu u dodir sa samim sobom tako što ih nećete suočiti sa hranom nego sa ljudima i pričom, sa iskrenim pogledom i slušanjem, sa nekim možda zaboravljenim znanjima. Pripremite se za svoje goste ali neka vam hrana bude samo usputni ritual, dovoljan da zadovolji glad. Osvježite ih sa možda starim i zaboravljenim pričama ili nekim novim postignućima, sa bilo čim što će potaknuti vaše goste da se okrenu onom zbog čega ste se okupili, druženju sa živim ljudima, sa njihovim teškim i veselim trenucima, druženju sa životom.


    About the Author

    Autorica i terapeutkinja poznata kao “zapisničar” :) Magic Wood kartica, knjiga “Jednostavnost života”, “Što je to ljubav?” i "Nebeski šapat - krugovi".



    Back to Top ↑
    • Prijava na mailing listu:

    • facebook