inspiracija

    Published on September 3rd, 2019 | by maja šamarinac

    0

    Oda Zemlji (onoj koja je uvijek primala sve naše korake kroz naše inkarnacije)

    Ljepotom rujanskih krajolika zadirem u snoviđenje,
    koje me nosi preko litica opustošene zemlje
    što skrojila je puteve kroz mene.

    Od usnica tvojih stisnutih u mislima
    krećem se stazama znanim samo meni
    i svih onih koji su svoje snove stavili pred tebe,
    koji su svoje srce rasuli po tvojoj zemlji.

    Onih istih što sakrila si u svoje grudi
    kako bi odspavali vječni san,
    tijela nježno priljubljenih uz tebe.

    Tako su prošle godine, prošli su eoni,
    dok su naše duše i dalje uporno nadirale,
    ostavljajući u tebi svaki put još jedan dio sebe,
    još jedan dio željan ljubavi.

    Volio sam te i onda kada se moja krv
    prosipala po tebi
    i onda kada si upijala moje želje i snove
    kako bi me utišala.

    Voljela sam te i onda kada sam osjećala
    tvoju snagu,
    kada sam plakala za tobom,
    pustivši da mi jecaj propara dušu,
    žudeći za slobodom na tebi.

    A uvijek ti bila tu.
    Neometanost tvog prolaska kroz svemir
    u meni je uvijek budila ljepotu stvaranja,
    svakog mog pojedinačnog života.
    Kako bi se zapitala stvorila si me ti ili
    smo se stvorili, kako bi živjeli.

     

     

     

    (Photo by Léonard Cotte on Unsplash)


    About the Author

    Autorica i terapeutkinja poznata kao “zapisničar” :) Magic Wood kartica, knjiga “Jednostavnost života”, “Što je to ljubav?” i "Nebeski šapat - krugovi".



    Back to Top ↑
    • Prijava na mailing listu:

    • facebook