inspiracija

    Published on December 24th, 2017 | by maja šamarinac

    0

    Unutrašnja zvijezda

    Kad sam bila sasvim mala
    pričala sam sa zvijezdama..
    Govorila sam ja njima,
    govorile su one meni:
    Kad narasteš bit ćeš sjajna zvijezda,
    toliko sjajna da ćeš se teško prepoznavati
    u svojoj ljepoti.
    Kimala sam glavom,
    pozorno ih slušajući.

    Kad sam narasla
    jedino što sam u sebi prepoznavala
    bio je oblak.
    Taman, kišni, grmljavinski oblak..
    Nekad svijetlosivi, nekada taman i zlokoban,
    gledao je na svijet s nepovjerenjem,
    optužujući ga za prevaru, za nasilnost,
    za grmljavinu..

    Tada sam usnula san,
    kroz moj oblak probijala se svjetlost,
    isprva sićušna postajala je sve veća,
    sve dok je nisam prepoznala!
    Bila je to jedna od onih zvijezda,
    onih koje su mi obećale:
    ljubav, svjetlost..

    Promatrale smo se,
    njezin pogled slao je ljubav,
    moj pogled trudio se ostati bijesan,
    optužujuć, pun osjećaja prevarenosti..
    za lažna obećanja.

    Tada mi se približila,
    utiskujući svoje svjetlo kroz mene,
    osjetila sam kako me rastvara,
    kako nestajem..
    Moja smrt,
    smrt mog oblaka,
    bila je toliko snažna
    da je grmljavina nekontrolirano
    tutnjala..

    Sjedeći tako u svojim komadićima
    pogledala sam u zvijezdu..
    Nasmijala se,
    onako kako samo to jedna zvijezda može.
    I čula sam je:
    Onog trenutka kada iz svog oblaka
    oblikuješ zvijezdu,
    onog trenutka kada odustaneš,
    kada se opustiš..
    Kada sebi dozvoliš
    vidjeti zvijezdu..
    Tog trenutka
    svega ćeš se sjetiti
    i teško češ se i vidjeti
    od ljepote koja će kroz tebe zasjati..

    Svi komadići oblaka počeli su nestajati
    pred svjetlosti koja je iz njih izbijala.
    Moj oblik više nije bio oblak,
    bila sam zvijezda,
    ona o kojoj su mi pričali,
    koja je sebe teško i vidjela
    od svjetlosti koja je iz nje izvirala.
    Od onog istog mjesta iz kojeg je
    do maloprije tutnjala grmljavina.

    Pogledala sam svijet oko sebe.
    O kako li se samo promijenio!
    Isti, a drugačiji davao je nadu,
    pokazivao je rješenja,
    lomio se na komadiće
    kako bi se ponovno sastavio.

    Sve to prepoznavala sam
    kroz zvijezdu unutar mene,
    tako snažnu i sjajnu
    da sam se jedva vidjela
    u svojoj ljepoti.
    Baš onako kako su mi
    zvijezde i obećale.

    Tada je došao trenutak djelovanja.
    Vidjela sam sebe kao zvijezdu
    u društvu drugih zvijezda.
    Pričale smo jednom malom djetetu,
    govoreći mu da se ništa ne brine.
    Jer kad naraste
    postat će zvijezda,
    toliko sjajna
    da će se jedva prepoznavati
    u svojoj ljepoti..

     

     

     


    About the Author

    Autorica i terapeutkinja poznata kao “zapisničar” :) Magic Wood kartica, knjiga “Jednostavnost života”, “Što je to ljubav?” i "Nebeski šapat - krugovi".



    Back to Top ↑