26.

Plesala je svoj posljednji ples,
njezina kosa ispreplitala se s vjetrom,
njezine oči zrcalile su zvijezde.
Kukovi, pokret ruke, sve je imalo
neviđen sklad.
Osmjeh koji je bio upućen samo njoj,
odavao je unutrašnji mir,
prepuštenost.
Sanjala je svoj san plešući svoj život.
Sve dok zora nije krenula na svoj put,
njezino tijelo prelijevalo se u noći.
Tada je polako počela nestajati,
njezini pokreti postajali su sve bljeđi,
dok je osmjeh tinjao i dalje.
U trenutku izlaska sunca otišla je
posljednji put..
Ali samo kako bi započela novi
ples u idući sumrak,
igrajući se s mjesecom.
Njezino postojanje odražava se
u svakoj ženi, dovoljno hrabroj
da ju prepozna u sebi.
Prateći žene na njihovim putovanjima,
bodri ih u njihovim padovima,
smije se njihovim srećama,
povezujući sve žene svojom snagom.
Zvali su je Pra Majka, Boginja, Svetica..
A ona je samo to – žena..