11.

Osjetio sam vjetar kako diže
prašinu oko tvojih nogu.
Vidio sam tvoju kosu kako se
zanosi pod pahuljama.
Osjetio sam udar onog groma
kada prepoznaš..
..kada prepoznaš,
ne znam,
možda sebe u tebi?
Kada dopustiš ljubavi da pliva,
da te preplavi, da te odnese,
rastavi i ponovno sastavi,
kako bi se spoznao.

Vidio sam sunce kako
mi maše s mog prozora,
mjesec kako me ljubi s oblaka,
život kako me odnosi
da bi me ponovno donio.

Prepoznao sam djecu u parku,
prepoznao sam njihove duše,
njihove sreće i neuspjehe,
iskustva umotana u povik i zabavu.

Sjedio sam na klupi u noći,
sam, potpuno sam
i pričao s golubovima,
puno toga su me naučili.

Ono što sam iduće jutro znao
bio je osjećaj kada prepoznaš
trenutak u sebi kao vječni
odbljesak svog postojanja.

I tada sam ustao s te životne klupe
i krenuo..
pustio sam da svaki korak prolazi
kroz taj trenutak..
Pustio sam i toj ljubavi da me preplavi,
da me rastavi, sastavi, odnese tebi.

A u sebi..
osjećao sam sebe.
Osjetio sam onaj trenutak potpunog
bivanja i prihvaćanja.
Slobodu potpunog izražaja.
Prisutnost svjesnog daha.
Ljubav prema životu.