Postoji jedan mali glasić unutar vas koji se često javi baš kada ne bi trebao.. zasipa vas s pitanjima, provjerava, podiže još više vaše strahove, govori vam stvari koje ne želite čuti jer ih se bojite. Taj glasić vrlo često je onaj buntovni dio vas koji nigdje nema mira, želi dokaze, nepobitne činjenice, želi posložene stvari, želi da stvari budu “kako treba”.. To je vrlo često glas uma, pravednosti, glas “objektivnosti”, razuma, svega onog što je logično, posloženo i što ima “neki smisao” u ovom svijetu..
Osim tog glasa u vama postoji pjesma.. slobodna i razigrana, oslobođena svih stisnutosti, prisila i zabrana.. pjesma s kojom ste došli, pjesma s kojom ćete otiči. Tako nesputana na trenutke vas podigne iz vaše svakodnevice i unutar vas otvori svjetove mogućnosti.. u tom trenutku imate nalet ideja, strasti, čini vam se da je sve ok, da se sve može posložiti.. u vama se budi nada, radost i polet za razrješenjima..
Ako dovoljno dugo dozvolite toj pjesmi da prolazi kroz vas ona će početi čistiti sve energetske nakupine i vi ćete početi živjeti nadahnuti vlastitom mudrosti.. osjećajući da vas vodi za ruku vlastita intuicija, povjerenje u onaj dio sebe koji je nevidljiv ljudskom oku, a toliko snažan u svom postojanju..
Ako dopustite sebi dovoljno dugo ostati u tome osjetite ćete iznutra promjenu.. znat ćete da svaki dan morate s pjesmom nadglasati glas razuma kako bi vam pjesma otvorila vrata, kako bi vas oslobodila..
To nije jednostavan niti lagan proces.. to je na neki način “hakiranje” samih sebe, gdje više ne živite po programu koji vam je nametnut društvom i ograničenjima već se budite iz tog sna, prisjećajući se slobode koja se nalazi u vama..
To zahtjeva da se svako jutro nakon buđenja prisjetite toga, da se nekoliko puta tijekom dana prisjetite toga, da se prije spavanja prisjetite toga.. i da nikada više ne zaboravite..
Da je vlastito hakiranje put prema slobodi, gdje zatim i svom fizičkom tijelu i svojoj osobnosti i tom glasu razuma razotkrivate neke nove stvari, otvarate im neka nova vrata, širite im vidike i stvarate povjerenje.. kako bi nakon nekog vremena osjetili da svi vaši dijelovi žele slušati vašu pjesmu.. i tijelo i glas razuma.. da vi nakon nekog vremena postajete cjelina koja je svjesna sebe i svog postojanja, svjesna životnih izazova i svjesna da se oni mogu vidjeti i na drugačiji način osim onog što govori glas razuma.
Glas razuma je onaj koji hoda po labirintu i otkriva nove puteve, vrlo često samouvjeren u svom nastojanju.. za to vrijeme pjesma kroz svoju slobodu prolazi iznad labirinta, često gledajući sve odjednom, sve puteve, sve zamke, sve izlaze.. i onda dok pjeva kroz vas govori vam korake.. koji su ponekad u suprotnosti s glasom razuma.. samo zato što pjesma zna kuda ti koraci vode..

Pogledajte zadnje tekstove na jednostavnosti >>>