68.

Svaki dan sastajemo se sa Sudbinom, sa svim onim s čim smo jednom dogovorili sastanak – našim strahovima i skrivenim željama, neizvjesnostima i osudama, vjernošću i vlastitom prevarom – sa životom i svim onim što on donosi.
I kako se ponašamo na tom sastanku?
Najčešće razočarano. Te nam ne valja ovo, žalimo se na ono, prigovaramo što sve nije onako nego ovako i naprosto mislimo da je sve moglo bolje.
I to je razlog zašto pri svakom ponovnom i ponovnom dolasku u tijela odlučujemo zaboraviti tko smo i odakle dolazimo. Jer kada bi se sjetili da smo te sastanke sami dogovorili onda bi im se veselili, pozdravili bi ih sa smiješkom, ali i to bi bilo to. Ne bi ništa novo naučili, jer ne bi nas lupili, slomili pa opet sastavili, ne bi osjetili bol, tugu i razočarenje iza koje je sreća tako slatka i podatna… samo bi se osmjehnuli i prošli kroz život. Bez ekstaze.
A ekstaza, ona životno iskrena, je ono što nas gura i reže i nameće okove, samo kako bi nas natjerala da nađemo ključ koji nas može osloboditi. A kada ga nađemo slava koju osjećamo u sebi i pobjeda koja nam se tada širi svim tokovima našeg fizičkog i ostalih tijela neizmjerna je naspram boli i patnje koju smo osjetili prije toga.
I zbog toga odlučujemo ponavljati tu bol, odlučujemo se svaki puta nanovo i nanovo vračati kako bi osjetili život u svoj svojoj punini, radujući se unaprijed svemu onome što u nesvjesnosti života proklinjemo.
Ali sve ima svoje uzdizanje, tako i razvoj svijesti kroz živote dovodi do trenutka kada se u budnosti trebamo prisjetiti sna, razaznavši da je san kojeg živimo samo dio naše budnosti.
I ako čitate ove ili neke slične redove znači da ste došli do trenutka kada se pitanja sama nameću, odvodeći život nekim putem kojeg je ne moguće zaobići i koji traži odgovore koji su u vama, koje vi znate i kojih se samo trebate prisjetiti. Iako na prvi pogled kompliciran, proces je vrlo jednostavan. Kao da otvarate predivnu kutiju s najfinijim čokoladicama. Vi osjećate da je unutra nešto što bi vam se moglo svidjeti, vi imate čak osjećaj da ih možete i namirisati, opipati vlastitim unutrašnjim osjetilima. Čak i dok otvarate tu kutiju vi uživate u toj čarobnosti trenutka. Ukoliko je to stvarno jedna jako posebna kutija, vjerojatno ćete joj pridati jako puno pažnje i s ljubavlju otvarati njene stranice, željet ćete uživati u svakom dijelu njene posebnosti koja se onda prenosi na vas, kupajući vas s osjećajem važnosti.
Tako je i s kutijom vlastitog života za čijim sadržajem tragate. Ona je nešto jako posebno, nešto što nema cijenu i nema duplikata, s njom trebate postupati vrlo pažljivo, jer ne želite oštetiti sadržaj.
Zato se sasvim polako i intuitivno krečite kroz proces otvaranja svoje životne kutije, dopuštajući si osjetiti svaki i najmanji dio, dajući mu važnost buduće cjelovitosti. Dozvolite si osjetiti svaki pokret otvaranja i napredovanja do sadržaja za kojeg znate da će biti najbolja nagrada svom vašem trudu, da će vam donijeti sve odgovore na pitanja koja su sada oko vas, da će sve spojiti savršeno u skladnu cjelinu i omogućiti vam uzlet i radost.
Budite sretni što imate pitanja i veselite se odgovorima koji vas očekuju, hodajte ponosno svojim putem uživajući u krajoliku, jer nikada ne znate što vas čeka iza sljedećeg ugla, što to novi dan i sastanak sa Sudbinom, sa svim onim što ste naručili donosi. Pozdravite svoj put, budite svoj put, dopustite si biti put kako bi ga mogli prijeći i slaviti nakon toga.