53.

Budite svoji.. koliko puta ste čuli taj izraz? I što bi on zapravo trebao značiti?
Kako biti svoj ako ne znaš tko si? Ili ako znaš tko si kako biti svoj u svijetu u kojem se osjećaš različito, odvojeno, pogubljeno?
Mogli bi s pitanjima ići u nedogled te sve više i više podizati ljutnju, frustraciju, tugu, davati egu šansu da se razmaše sa svim “dokazima” kako je ovaj trenutak potpuno drugačiji od onog koji bi ste vi željeli i kako nema nikakve šanse da se išta promjeni jer nije u vašoj moći.. politika, firma, životni partneri, djeca, škola.. sve to uzima vašu slobodu i ne dopušta da živite onako kako bi vi željeli.
A onda se postavlja sljedeće pitanje. Kada bi i došli do toga da vam svi odjednom “daju” slobodu.. da li znate kako bi točno željeli živjeti? Da li znate točno što bi zapravo uopće željeli?
Tu već dolazimo do pitanja na koje bi mnogi mogli dati odgovor da nema smisla o tome razmišljati kada ionako to nije moguće.
I tako u krug. Igranje s umom, egom, konstrukcijama i strahom koji će naći poprilično puno razloga zašto je ovaj svijet mjesto na kojem vaše želje, nade i očekivanja jednostavno ne mogu opstati.
Ok, krenimo ispočetka. Tko ste vi? Osim što ste osobnost koju možete vidjeti u ogledalu i o kojoj možete čuti kada vas drugi opisuju ili kada sebe hvalite ili kritizirate.. vi ste i energija, duša, svjetlosno biće.. vi ste vibracija.
Svaka osobnost u sebi nosi potpuno jedinstvenu vibraciju. Ona je proizvod svega onog što ste prošli u nekim drugim životima ili u ovom do ovog trenutka. Stoga je vaša vibracija vaš jedinstveni kod, zapis iz kojeg privlačite svoj život.
I tu dolazi do najvećeg izazova. A to je kako umu objasniti da ono što um želi nije možda u skladu s vašim vibracijama koje žele / privlače / trebaju neka sasvim drugačija iskustva, možda potpuno suprotna od onog što um priželjkuje.
Teško da to umu možete “objasniti”. Ali mu možete “pokazati”. Tako da pronađete dovoljno vremena za sebe, da se susretnete sa svojim unutarnjim svemirom, da u njemu pronađete svoj centar, svoj mir, svoj izražaj. I da to napravite toliko puta koliko će vam trebati da vaš um kaže “aha, mislim da osjećam nešto”. Kada to “nešto” postane toliko jako unutar vas više vas niti jedan strah ne može sputati da krenete za tim. Jer to nešto počinje grijati iznutra, počinje osvjetljavati, davati nadu, pružati utočište i ljubav. To nešto počinje biti toliko jako da se niti jedna druga emocija više ne može s tim usporediti. I tada to nešto počinje prelijevati svoju jezgru po vašem cijelom tijelu.. sve dok ne počnete osjećati promjenu. Koja kaže “Ja sam ljubav, Ja sam svijetlo, Ja sam put, Ja sam vjera, Ja sam nada, Ja sam život”. I tada možete zastati i osjetiti sebe kao centar vlastitog života koji je upravo nahranio svoju glad, napojio svoju žeđ te sjeo na ono jedino prijestolje koje je cijelo vrijeme tražio.. samog sebe.
I tada postajete svoji.. počinjete živjeti po onim nepisanim pravilima koja su možda suprotna od vašeg uma ali potpuno logična i razumna za vaše osjećaje, za vašu intuiciju.. za vas kao svjetlosno biće koje se napokon budi u fizičkom tijelu. Odajući mu počast koju zaslužuje i ljubav koju treba.
Stoga svaki vaš trenutak proveden sa sobom neprocjenjiv je dio vašeg postojanja i jedino vas on može dovesti do Izvora, vas samih, jedinstvenih i neponovljivih.