70.

Misliš li na sebe
ili mene
kada razmišljaš o nama?
Postojimo li mi kao jedinke
ili kao približene cjeline?
I što onda čini taj skup,
ljubav, privrženost,
želja ili potreba?
Postoji li ljubav
u svojoj čistoći
ako postoji
i potreba za njom?

Pustite ove riječi kao meditaciju kroz sebe.. dopustite im da vam pokažu gdje se nalazite po pitanju ljubavi i želje prema njoj – ljubavi – onoj koja sve obavija, sve stvara, a koju najmanje mislimo da imamo..
Sve dok se ne sjetimo da mi sami smo ljubav. Koju ne trebamo tražiti, davati, prilagođavati.. koja je i koja će biti.
Ne ona raspršena gledana umom.. ona koju um samo zove – “sve je to ljubav” – ne razumijevajući je istinski pritom.
Nego ona koja je živa i svjesna, svijest sama. Koja kaže – ja volim tebe jednako kao što volim sebe i stoga nema potrebe da mi dokazuješ da me voliš.
Jer upravo u tom dokazivanju – da vam netko dokaže da vas voli – u toj potrebi – krije se pad bez osjećaja ljubavi.. pad u ljubomoru, posesivnost, pad iz svijesti u nesvijest.
Stoga pitajte se unutar sebe kroz rečenice iznad gdje ste po pitanju ljubavi?