12.

Pa kada oblaci raspletu
svu zamršenost mog uma..
I kada vlastitom suncu
dopustim sjati..
Hoću li vidjeti mora,
beskonačna prostranstva
vlastite strasti..
Ili ću se i dalje utapati
u rijeci koju čine
moje misli?

Koliko sebi dopuštate osjećati, a koliko filtrirate vlastiti život kroz misli? Dajete li prednost vlastitim zaključcima ili osjećajima iz kojih proviruju vaše nerazriješene vibracije?
U tretmanu stavite namjeru da ste spremni otpuštati sve one vibracije ispod vlastitih stisnutosti koje vam nameću pamet kao glavni oblik putokaza.. Zatvarajući pri tom pogled na prostranstvo osjećaja..
Otvarajući se tom prostranstvu otvorit ćete se i gomili putokaza koji su prolazili kroz vas, koji su vam davali smjernice, a onda ih je vaš um potopio..
Svaki korak vodi vas negdje.. probajte pitanje “Je li taj korak dobar za mene?” transformirati u namjeru da hodate onim koracima kroz koje učite. Nekada je izbjegavanje bolnih koraka samo odugovlačenje vlastite boli s kojom živite. Tek transformacijom vibracija dolazite i do transformacije osjećaja. Putovanje koje je zasigurno na trenutke bolno.. ali nakon toga oslobađajuće..
Zar nije da se za sve trebate potruditi?