36.

Ostavljajući cipele ispred vrata
razmišljam hoću li obući papuče.
Ostavljajući cipele na nogama
osjećam pokret iz sebe.
Koji dio mene sada je spreman?
Onaj koji odlazi u mir
ili onaj koji hoda kroz akciju?

Nekada niste sigurni što točno želite. I ako se krenete preispitivati vaš um krenut će u stotinu konstrukcija ostavljajući vas vrlo često bez odgovora. Nije poanta u tome da vi trebate odgovor koji će vam reći što točno trebate napraviti. Ali dodir s trenutnom emocijom pokazat će vam prema kuda se iznutra trebate okrenuti. Što vam vaša nutrina govori, na što da obratite pozornost.
Nekada je to kroz mir, meditaciju, kontemplaciju, pričanje s drvećem. Nekada je to kroz poduzimanje raznih i mogućih za taj trenutak akcija.
Ako se izgubite u te dvije mogućnosti moguće je da zbog straha od djelovanja sjedite svaki dan u šumi pitajući se zašto ste sve više i više nemirni. (Jer ne slušate unutarnji poziv za akcijom). Ili ste u sto akcija pitajući se zašto ste toliko iscrpljeni (Ne slušajući unutarnji poziv za smirenjem).
Kada naučite iznutra prepoznavati ta dva stanja uvidjet ćete da niti jedno nije “bolje” od drugog, da oba čine život premještajući vas s jednog mjesto na drugo, zatim vam dopuštajući osjetiti zadnji korak te vas ponovno pomičući dalje.
Samo zato da bi ste shvatili da rastete iznutra.. ali da bi ste došli do tog unutarnjeg stanja potrebno je zemaljsko iskustvo pokreta, trčanja, hodanja, padanja, pridizanja, plakanja i smijanja.. potrebno je uvidjeti ljepotu koju stvori život unutar vas kako bi vam pokazao i dokazao vašu vlastitu savršenost.. bez oblika, bez konstrukcija, želja.. čisto postojanje.
Koraci do tamo koraci su akcije i mirnoće. Stavite jasnu namjeru da ste u tretmanu spremni otpustiti sve vibracije koje vas sputavaju u tome da osluhnute u kojem se koraku trenutno nalazite.