42.

Osjećam li svoje tijelo
kao svoj dom?
Kao trenutni hram
moje duše?
Ili kao nešto
s čim moram
živjeti?

Pustite neka ovo pitanje vibrira unutar vas. Nemojte na njega odgovarati “iz glave”, nemojte ponavljati odgovore koje bi vi voljeli da su vaši. Pustite neka vaša trenutna vibracija odzvanja s odgovorom dajući vam vrlo jasno sliku unutar vas koliko imate poštovanja prema svom tijelu.
Nakon što osjetite (sviđao vam se ili ne) odgovor zapitajte se:

Ako bi moje tijelo
nestalo,
što bi ostalo od mene
ovdje?

Na taj način pokrenut ćete novi proces koji vam iz dubine vaših vlastitih vibracija može pomoći da se sagledate u nekom sasvim novom svjetlu. Ne kroz pogled – imate li ili ne po vašim mjerilima “lijepo tijelo” niti kroz pogled – funkcionira li to tijelo i što moram još “zdravo” napraviti da bi ono bilo bolje. Već kroz pogled zahvalnosti.. na jedinom fizičkom elementu u ovoj dimenziji koje je stvarno vaše i kroz ljubav što ga posjedujete. Kroz zahvalnost što ga koristite. Da bi ste se nakon toga istinski zapitali.. ako napravim nešto svom tijelu što je štetno ili bolno.. koga to boli? Kome radim štetu? Tada ulazite još dublje u proces pokretanja svih vibracija koje su unutar vas na bilo koji način blokirane i zbog kojih ne možete sebe istinski osjetiti kroz vlastito fizičko postojanje u trenutnoj inkarnaciji.