67.

Otvaram se svakodnevici,
pružajući joj svoju moć.
Onu koja me spaja s onim
što jesam..
dok moje tijelo postoji
i dok ga nema.
Otkrivam u sebi
trenutke svijesti.
Dopuštam im da budu..
Ispirući misli i srce
od svijeta, od utjecaja,
od ljudi, od drugih,
od sebe i vlastitih
projekcija..
Otkrivam snagu
koja nam treba..

Svijet je u stanju koje možete nazvati raznim imenima – apokaliptičnom, transformativnom, stanju koje vodi prema budnosti ili potpunom raspadu. Ali sve to ostaje na imenima, pretpostavkama i balansira se unutar vas u onoj mjeri koliko ono što se događa gledate kroz strahove ili ružičaste naočale.
Najveći doprinos koji kao pojedinci možete dati ovom trenutku, bez obzira kako ga nazvali, trenutku koji će trajati u raznim oblicima još puno zemaljskih godina.. ste vi kao svijest uzemljena kroz tijela koja fizički trenutno živite. To je vaš najveći doprinos. Koji ne morate razumjeti, koji se dešava spontano.. kada vi odstupite od potrebe za zaključcima, odgovorima.. kada prestanete pitati, kada fokus usmjerite na onu točku duboko unutar sebe gdje se nalazi spoj vaše duše i vašeg tijela.
Takvim usmjeravanjem dopustit ćete veći protok vlastite energije, vlastite svijesti.. veću mogućnost unutarnjeg shvaćanja bez potrebe da to isto shvati i vaš um. Dopustit ćete biti snaga koja je potrebna u ovim vremenima, dopustite ćete biti oni koji ste i došli biti u ovom vremenu, onda kada još ništa od ovog nije počelo.
Prisjetit ćete se vlastitog putovanja i razloga zašto ste tu..
To je najveći doprinos koji možete dati ovom što ne znate opisati. Tišinu uma, mudrost postojanja i stabilnost…