45.

“Poleti, poleti” vikao je leptir cvijetu.
“Ne mogu, drži me korijenje” tužno je odgovorio cvijet.
“Ja ću ti pomoći” reklo je drvo dok je čupalo cvijet s korijenjem iz zemlje.

U tom trenutku smiješak je zasjao na licu cvijeta i njegova sreća oplahnula je cijelu šumu.
Letio je visoko, visoko dok mu je leptir pokazivao prostranstva.

Nakon par dana umirao je na tlu i dalje razmišljajući o svemu sto je vidio. Tuga koja ga je obuzimala
jer odlazi miješala se s veseljem zbog doživljenog pitajući se “da li je moj život bio vrijedan toga?”
Pitanje na koje odgovor ne postoji, odgovor je bio on sam.