61.

Prihvaćanje, suosjećanje

Vrlo često u nastojanju da prihvatite svijet oko sebe ili da budete suosjećajni prema drugima zaboravite na onu najvažniju osobu koju treba prihvatiti – sebe. Prihvaćanje sebe u potpunosti, baš onakvi kakvi jeste čini vas kompletnom osobom, spremnom na suosjećajnost prema drugima. Jer u tim trenucima više nema osude, nema ega, krivca niti krivnje, postojite samo vi s vašim životnim lekcijama i drugi oko vas s njihovim životnim lekcijama.
Tada se javlja suživot ali ne više iz strahova, vezanosti i konstrukcija već iz podrške, prema životu samom.
Znamo da je to puno lakše reći nego učiniti dok ste inkarnirani u fizička tijela kojima još uvijek upravlja um, strah i ego. Ali svakodnevnim skretanjem pažnje na sebi, dopuštanjem sebi da se pokažete, da se otvorite sami sebi, da vidite sve ono što vam se sviđa i ne sviđa, dolazite do trenutka kada postajete prozračniji, lakši i sebi jasniji. Tada dolazi do onog dubljeg povezivanja sa sobom koji ide kroz potpuno shvaćanje da baš sve ima svoj smisao.

Vježba:
Zatražite tretman, opustite se i neko vrijeme samo dišite, osjećajte svoje fizičko tijelo, osjećajte svoj dah, osjećajte kucanje srca, osjećajte život.
Zatim usmjerite pozornost na područje srčane čakre, dišite osjećajući to područje (i s prednje i sa zadnje strane tijela), dopustite si osjećaj da sa svakim udahom i izdahom tonete sve dublje i dublje u to područje, dopuštajući sebi osloboditi sve ono što je potrebno osloboditi.
Budite tako dok god vam je ugodno ili dok god osjećate neke senzacije.
Nakon toga usmjerite pozornost na područje svoje šeste čakre, područje glave i neko vrijeme dišite osjećajući to područje. Zatim si dopustite osjećaj kako se vaša svijest kroz vašu šestu čakru spaja s vašim trenutnim emocijama kroz vašu srčanu čakru. Kako ih osvjetljava, rasvjetljava, transformira. Promatrajte, dišite, budite..
Na kraju osjećajte kako cijeli svijetlite, dišite neko vrijeme osjećajući svoju svjetlost.
I najveća tuga ima svoj smisao kada se osvijetli, pokazujući bezdan pun ljubavi.. jer od kuda će doći tuga ako ne iz ljubavi..

Budite tuga, budite ljubav, budite sve što jeste.. tada se rađa otpuštanje, tada se rađa smisao svega.. ali ne onaj izvana, posložen za vanjske oči.. nego onaj osjetilni, posložen za vaše srce.. mir.. i ljubav..