21.

Dopuštam li sebi svoj život?

Svaki trenutak u kojem živite omogućuje vam odluku. Odluku koja u sebi može sadržavati slabi energetski protok koji sebe reflektira kroz teške misli, (samo)optuživanje, traženje krivca, ljutnju, ljubomoru, patetiku, dramu.. Ili odluku koja u sebi nosi energetski protok koji se očituje kroz bistrinu u mislima, ljubav u grudima i osjećaj radosti u tijelu.
Pri tom sve to može biti popraćeno životnim izazovima, fizičkim bolovima, emotivnim padovima ali kroz odluku da propuštate život kroz sebe kako bi ga sagledali, kako bi rasli i učili sve to ima potpuno dublji smisao i vodi vas koracima kroz koje spoznajete zašto ste uopće stigli u ovu inkarnaciju.

Ukoliko se trudite misliti pozitivno i samo pričati jezikom ljubavi, a u sebi nosite (samo)osudu, osjećate prezir prema svijetu i ljudima ili mislite kako ste bolji od drugih ne omogućujete si razvoj, samo privremeno bildate svoj um s pozitivnim mislima.
Istinska sreća, ono istinsko prepoznavanje ljubavi nije nešto što se ući nego nešto čega se trebate prisjetiti. Dolaskom u ovo tijelo vi ste izabrali “zaborav”, kako bi mogli igrati ovaj život. Probijajući se kroz vlastite unutarnje puteve prema sebi, dopuštajući vidjeti sebi ono što je, a ne ono što bi vi željeli oslobađate si put prema onom trenutku kada se polako počinjete prisjećati.. tko ste, zašto ste tu, koji su vam životni zadaci.
Osjećaj ljepote tada raste sam, osjećaj ljubavi ispunjava vas spontano pa čak i onda kada vašim licem teku suze; kroz zahvalnost za sve ono što vam omogućuje da rastete unutar sebe, pomažući pri tom i rast vibraciji uokolo vas.

Vježba:
Kao vježbu dok tražite tretman samo se pitajte – Živim li ja svoj život? Dopuštam li sebi svoju istinu?
I ne bojte se odgovora. Ne osuđujte se.. dopustite si istinu, dopustite da sve ono što je i tako već u vama pokaže svoje lice, da izađe na površinu. Prigrlite sve to, s ljubavlju, sa zahvalnošću, kao učitelje na vašem putu.. oslobađajući i otpuštajući sve to, omogućavajući si transformaciju i korake dalje..