Dok koračate svojom svakodnevicom vaš um traži fokus, nekada je to unutarnji monolog prožet sjećanjima, događajima koji više ne postoje ali još su živi unutar vas. Nekada je vaš um ispunjen onim što vidi izvana, to mogu biti prolaznici i njihove osobine, oglasi, auti koji jure, djeca koja plaču, psi koji laju i nebrojeno šarenila u izlozima. Vi niti ne znate što sve prolazi vašim umom, većina toga uđe, prođe, ode ili se zadrži neko vrijeme, a da vi toga niste niti svjesni..
Ali što ostaje unutar vas kada to sve protutnji.. ostaje vizualna galama koja se još satima nakon što se umirite reflektira kroz vaš um. Taman dok i dođete do tišine, a to je najčešće kada zaspite vaš um je spreman za dalje. Prvo dok selektira snove ako ih se sjećate, zatim dok se prisjeti svih obaveza i zadataka za taj dan, a nakon toga se počne brinuti hoće li to sve stići. Ovisno o danu i količini stresa koji ga ispunjava vaš um je prožet s onim o čemu treba razmišljati kako bi obavili svoje zadatke, s onim o čemu ne treba razmišljati ali ipak razmišlja jer vi to ne možete kontrolirati (pogotovo ako je stres velik) i zatim o onome što se dešava oko vas. Koliko god je gužva i stres vaš um ipak stigne prokomentirati razne stvari uokolo vas, dovoljno da vas do kraja izludi u određenom trenutku.
Ako se nakon takvog stampeda koji prođe kroz dan vašim umom odlučite umiriti i sjesti u meditaciju vaš um će samo još više odzvanjati raznim bojama i oblicima, možda ćete imati osjećaj da tek u tom trenutku vaš um kreće u šestu brzinu. I onda se možda osjećate neuspješno.. što ne možete pronaći to stanje mira koji mnogi opisuju, pa se bacate na neku seriju/film znajući da ćete barem privremeno utišati svoj um i dati mu neki koliko toliko ciljani fokus, ovisi naravno o seriji/filmu i koliko vaš um odluči da mu se to sviđa ili ne.
I koje je rješenje? Ima li rješenja?
Ako se to pitate jer želite da rješenje izgleda kao ono s reklama.. sjedite vi u prozračenoj prostoriji, dišete uz svijeće i imate potpuno smiren um.. ako to smatrate ciljem onda znajte da su rijetki pojedinci koji dođu do toga. Osim što su prirodno skloni tišini unutar sebe, oni žive u nekoj svojoj vlastitoj unutarnjoj izolaciji gdje ne dopuštaju informacijama da ih zatrpavaju, gdje se miču od stresa i sve u svemu nastoje svoj život posvetiti sebi i svojim unutarnjim protocima. A i među njima su rijetki ti koji se mogu pohvaliti istinskim tihim meditacijama..
Svi ostali, koji žive svakodnevicu u kojoj se količina informacija mjeri tonama ili nečim većim mogu se samo nadati tišini u umu. Jer nema dovoljno vremena da bi se to desilo.. jer pola sata meditacije ne može isprazniti cjelodnevnu buku, a ujutro kreće sve ispočetka.
Pa idemo odmah reći nešto što je bitno – ne morate imati tišinu u glavi, ne morate se truditi ju imati. To je prvo. Ali idemo onda vidjeti što je zapravo bitno imati u glavi? Osjećaj sebe.. svog centra..
Onog trenutka kada shvatite i osjetite da vam ne treba količina informacija koja je oko vas dobit ćete iznutra impuls da ih smanjite. Naglasak ja na – smanjenje – jer živite u svijetu koji proizvodi ogromnu količinu informacija, one su dio vašeg života.. mogu biti smanjenje, ne mogu nestati.. niti trebaju.
Idemo vidjeti kako možemo smanjiti te količine informacija i na koji način se možemo centrirati u svojoj svakodnevici kako bi počeli više čuti svoju tišinu, svoju intuiciju, kako bi se barem donekle zaštitili od buke izvana. Kako ne bi morali maštati o tihim meditacijama već kako bi ih živjeli kroz svoju svakodnevicu.
Prvo napravite popis svih izvora informacija koje dolaze do vas tijekom dana, sve čega se možete sjetiti. Na popis stavite i na koji način dolaze. Zatim probajte osjetiti taj popis.. osjećate li se dobro s tim ili osjećate neko stezanje kada sve to vidite ispred sebe nabrojano?
Ako osjećate stezanje odlično, prvi korak ste napravili.. jer iz tog stezanja možete osjetiti da to ne želite i zatim se usmjeriti na ono što želite.. smanjenje tih informacija.
Zatim s tog popisa prekrižite one informacije koje su bitne da bi živjeli svoju svakodnevicu.. to su stvari vezane za posao, obitelj, obavljanje raznih obaveza, sve ono što je stvarno dio vašeg dana.. već toga ima puno.
Onda na popisu ostaje ostalo.. izdvojite to na novi popis.. i probajte osjetiti što možete odbaciti? Ako gledate puno vijesti, čitate novine i razne portale, pratite razne stvari.. možete li bez toga? Ili barem možete li to svesti na minimum, svakih par dana pogledate najvažnije? To je samo primjer, vi sami osjetit ćete što to sve još može nestati s vašeg popisa.
Zatim dolazimo do vježbe.. vrlo jednostavne ali vrlo učinkovite. Prije nego izađete na ulicu ili prije nego krenete dalje kroz dan.. osjetite sebe i svoje disanje.. udah, izdah.. zatim osjetite kako sa svakim udahom udišete mir, sa svakim izdahom izdišete sve ono što nije mir.. to radite nekoliko trenutaka.. i zatim osjetite kako se u vašoj srčanoj čakri nalazi jedna svjetlosna kugla koja je ispunjena vašom esencijom, onim dijelom vas koji je bio prije vašeg rođenja i koji će biti nakon vašeg odlaska iz ovog tijela. I dišite par trenutaka osjećajući kako se s disanjem vaša esencija u srčanoj čakri pojačava.. vi ju osjećate, vi si dopuštate osjećati ju.. to je ugodan proces koji vas spaja s vašim centrom, koji vam podiže snagu, koji vas ispunjuje ugodom.. i koji smiruje vašu energiju.. stavlja vaš fokus na disanje kroz tu kuglu..
I svaki put kada iz toga ispadnete i uhvatite se u mislima koje se podižu ili se uhvatite u promatranju izloga, prolaznika.. bilo čega što nije vaš centar, vaša esencija.. vratite se na disanje i dišite tu esenciju..
Na taj način svaki trenutak koji prolazite, hodate, vozite, kuhate može biti ispunjen meditacijom u pokretu. Naravno da je teško s tim potpuno zagasiti misli ali to su trenuci gdje vi sami sebi vrlo jasno sa svakim dahom ponavljate što je za vaš važno, na što se fokusirate i što je najvažnije.. s tim istinski jačate i podižete svoju energiju. Vrijeme iskorišteno za dodir sa sobom, sa svojim unutarnjim svijetom iako možda upravo prolazite punim trgom.
Najlakše je odustati i reći da nešto ne radi za vas.. ali ako budete uporni i ako to radite u kontinuitetu, stalno, svaki dan, kada god imate priliku.. osjetite ćete rezultate.. osjetite ćete onu unutarnju ugodu koja može doći iz vlastitog spoja sa sobom, iz topline toliko poznate da vam budnost najednom počinje jačati tijelo. Pažnja iznutra izoštrava vaša osjetila i vi najednom počinjete uviđati da svoje odluke donosite iz vlastite mudrosti.. Vrijedi se za to potruditi, zar ne? 🙂

…………

Postoji jedan mali glasić unutar vas koji se često javi baš kada ne bi trebao.. zasipa vas s pitanjima, provjerava, podiže još više vaše strahove, govori vam stvari koje ne želite čuti jer ih se bojite. Taj glasić vrlo često je onaj buntovni dio vas koji nigdje nema mira, želi dokaze, nepobitne činjenice, želi posložene stvari, želi da stvari budu “kako treba”.. To je vrlo često glas uma, pravednosti, glas “objektivnosti”, razuma, svega onog što je logično, posloženo i što ima “neki smisao” u ovom svijetu..
Osim tog glasa u vama postoji pjesma.. slobodna i razigrana, oslobođena svih stisnutosti, prisila i zabrana.. pjesma s kojom ste došli, pjesma s kojom ćete otiči. Tako nesputana na trenutke vas podigne iz vaše svakodnevice i unutar vas otvori svjetove mogućnosti.. u tom trenutku imate nalet ideja, strasti, čini vam se da je sve ok, da se sve može posložiti.. u vama se budi nada, radost i polet za razrješenjima..
Ako dovoljno dugo dozvolite toj pjesmi da prolazi kroz vas ona će početi čistiti sve energetske nakupine i vi ćete početi živjeti nadahnuti vlastitom mudrosti.. osjećajući da vas vodi za ruku vlastita intuicija, povjerenje u onaj dio sebe koji je nevidljiv ljudskom oku, a toliko snažan u svom postojanju..
Ako dopustite sebi dovoljno dugo ostati u tome osjetite ćete iznutra promjenu.. znat ćete da svaki dan morate s pjesmom nadglasati glas razuma kako bi vam pjesma otvorila vrata, kako bi vas oslobodila..
To nije jednostavan niti lagan proces.. to je na neki način “hakiranje” samih sebe, gdje više ne živite po programu koji vam je nametnut društvom i ograničenjima već se budite iz tog sna, prisjećajući se slobode koja se nalazi u vama..
To zahtjeva da se svako jutro nakon buđenja prisjetite toga, da se nekoliko puta tijekom dana prisjetite toga, da se prije spavanja prisjetite toga.. i da nikada više ne zaboravite..
Da je vlastito hakiranje put prema slobodi, gdje zatim i svom fizičkom tijelu i svojoj osobnosti i tom glasu razuma razotkrivate neke nove stvari, otvarate im neka nova vrata, širite im vidike i stvarate povjerenje.. kako bi nakon nekog vremena osjetili da svi vaši dijelovi žele slušati vašu pjesmu.. i tijelo i glas razuma.. da vi nakon nekog vremena postajete cjelina koja je svjesna sebe i svog postojanja, svjesna životnih izazova i svjesna da se oni mogu vidjeti i na drugačiji način osim onog što govori glas razuma.
Glas razuma je onaj koji hoda po labirintu i otkriva nove puteve, vrlo često samouvjeren u svom nastojanju.. za to vrijeme pjesma kroz svoju slobodu prolazi iznad labirinta, često gledajući sve odjednom, sve puteve, sve zamke, sve izlaze.. i onda dok pjeva kroz vas govori vam korake.. koji su ponekad u suprotnosti s glasom razuma.. samo zato što pjesma zna kuda ti koraci vode..

…………

Poželjeti i osjetiti to što želite nije isto.. Želja se može stvarati u umu, iz strahova i konstrukcija kako te strahove sakriti. Želja može biti odraz požude za nečim s čim vaš um misli da će iscijeliti tugu. Želja se može skrivati u neiscjeljenim stranicama djetinjstva koje priča svoju priču koju vi više ne čitate ali ispod površine ipak utječe na vas. Želja može biti podržana bijesom i željom za osvetom koja pomračuje um i spušta razinu svijesti, dovodeći vas možda u kontakt s energijama koje ne bi ste željeli sresti. Želja može ići iz potrebe za podrškom sebi ili drugima, iz potrebe da nešto napravite, da bi se osjećali korisnim, zaboravljajući pritom da ste vi hodajuća svjetlost koja se samo toga treba prisjetiti. Želja može biti toliko snažna da vas zaslijepi svojim intezitetom, nedajući vam mogučnost da ju istinski vidite..

Zato je želja i osjećaj želje nešto drugo. Kada si dozvolite osjetiti želju prvo ćete se suočiti s njezinom snagom i ponekad razarajućom moći koja kaže da će sve napraviti da bi došla do te želje. Nakon što prođete tu snagu i moć i zaronite dublje u osjećaj želje možda se susretnete sa strahovima koji hrane tu moć i konstrukcijama koje žele smiriti strahove.

Zatim zaronite još dublje i uđete u polje vibracija, polje koje umom možda ne prepoznajete ali polje koje govori sve..

Nakon toga još jednom stavite namjeru, da ste spremni svoju želju sresti još dublje, da ste ju spremni osjetiti. Nakon što ste već prošli sva polja, otvarajući se mogučnosti istine od kuda stvarno ide ta želja, vjerojatno već polako osjećate ima li za vas ta želja smisla.. sviđa li vam se ta želja još uvijek.

To je dobar trenutak za zaustaviti se i pitati se – Što ja u ovom trenutku, kroz tu želju, stvarno u svijet šaljem? Jesam li podrška širenju svijesti ili me moja želja toliko grči da se pretvaram u nešto što ne želim..

Ako ste na tom putu uvidjeli da vaša želja možda nije ona koja vam treba zaustavili ste se na vrijeme. Tada neko vrijeme samo dišite.. probajte osjetiti što je to što vam stvarno treba, što stvarno iznutra osjećate kao potrebu.. i iz toga ćete osjetiti iskrenu želju.. jer ćete odmah osjetiti i rješenje, odmah ćete osjetiti da ta nova želja zapravo nije niti želja već početak rješenja.. Ne onog kojeg možda vaš um treba ali zasigurno onog koji vam duša rasprostire..

Tada budite sa sobom i tim rješenjem, osjetite što to budi unutar vas, koji dijelovi vas prepoznaju to rješenje, kao nešto što vas rastvara u snagu i osjećaj da je sve ok.. čak i u danima koji su teški da je sve ok.. samo zato jer vi ste rješenje, vi ste želja, vi ste rješenje, vi ste svaki korak. Kroz vas počinje titrati ona svjetlost koja se spaja s ostalima, zajednički tvoreći rješenje iako se ne poznajete, iako možda živite na različitim kontinentima..

I tada možete uvidjeti koliko bi vas ona prvotna želja, pogonjena strahovima i hranjena umom zatvorila, koliko bi vas ograničila… a koliko vi kao rješenje, ma u kakvim životnim okolnostima živjeli, kroz sebe širite snagu i svijest, slobodu i smijeh.. spajajući se s drugima, s višim razinama, sa svim onim što ste vi..

…………

Kada bi svaki dan širili ruke prema sebi došli bi do točke na kojoj nema povratka, trenutka koji bi nas spojio s našim dijelom koji postoji u vječnosti. Kroz taj dio vidjeli bi sve svoje vrline i sve svoje mane kao djecu koja nas tjeraju da se naučimo na sebe, da se spoznamo… kroz ovaj trenutak koji živimo i kroz ovu Planetu koju trenutno nastanjujemo. Kada bi to radili svaki dan toliko bi se raširili preko granica svoje osobnosti da bi shvatili da postojimo i tamo gdje naš um ne postoji. Tamo gdje postoje neke naše druge osobnosti, tamo gdje se ispreplićemo sa sobom, sa svojim snovima i nadanjima i sa svojom željom za rastom i napretkom. Tamo gdje neke naše druge sposobnosti vire i proviruju nudeći se da ih pronađemo. Kada bi dopustili ovom umu da se na trenutak zaustavi i da prizna da nije najmoćniji, kada bi ga upoznali s našim drugim osobnostima, našim sposobnostima, našim specijalnostima.. osjetili bi ushit zaigranosti i stvaranja, daleko od stisnutosti i namrgođenosti uzrokovane strahovima. Tada bi osjetili da se ispunjavamo životom, da se prisjećamo nekih znanja drugih prostora, da sami sa sobom počinjemo tvoriti cjelinu koja stvara i rađa se.. svakim danom svog postojanja.

Možda je upravo ovo dan za započinjanje prisjećanja?

…………

Kada bi gledali ljude oko sebe prepoznali bi možda neka svoja ogledala. Ali kada bi gledali ljude u dušu prepoznali bi svjetove. Vidjeli bi različitosti koje se kreću oko vas, mogli bi imati osjećaj kao da preko drugih možete proviriti u te svjetove..